Kodeks Leva Grossmana uzbudljiv je i "inteligentan", iako ponešto izmješten i neobičan suvremeni triler. Naizgled eruditski i hermetičan zaplet izgrađen oko potrage za tajnovitim srednjovjekovnim rukopisom slabo poznatog Chaucerovog suvremenika pretvara se, u najboljoj ecovskoj maniri, u napetu i razgranatu priču u kojoj se susreću svjetovi visoke i niske, drevne i moderne, pismene i virtualne kulture.

Uspješni mladi bankar Edward Wozny, čija se svakodnevica svodila na iznimno dobro plaćen posao i jednako tako iznimno nezanimljiv i površan društveni život, sasvim se slučajno uplete u potragu za famoznim rukopisom, čije je i samo postojanje upitno. Zamijenivši ured i raskošan ali samotan stan prašnjavim arhivima, tavanima i bibliotekama, Edward restrukturira vlastiti život i u svemu, osim nečeg što bi se gotovo moglo nazvati smislom, pronalazi i mladu znanstvenicu Margaret, s kojom započinje neku vrstu pomaknute, pritajene romanse. Potraga za rukopisom tako u neku ruku postaje potraga za vlastitim identitetom i vlastitom "izgubljenom polovicom", a šifrirani smisao djela, slažući se, poput kakve komplicirane dječje slagalice, na vidjelo iznosi složenu mrežu međuljudskih odnosa u vremenu dvostruko pronađenog teksta – onog otkrivenog, srednjovjekovnog i onog kojeg sa zadovoljstvom držimo u rukama – romana samog. Neobična kompjutorska igrica koja na specifičan način interferira sa svijetom romana i u neku ruku vodi do rješenja zagonetke predstavlja najsuvremeniji, virtualni kontrapunkt sveprisutnoj arhivskoj građi i konačnom proizvodu daje neodoljivo postmodernu glazuru. Roman u koji ćete, na ovaj ili onaj način, svakako biti usisani.