Točno u ponoć, 31. prosinca neodređene godine, u nekoj neimenovanoj zemlji zavladala je vječnost. Od tog trenutka više nitko neće umrijeti. Taj događaj najprije izaziva sveopće oduševljenje i razdraganost, a zatim i pomutnju u svim društevnim slojevima, od vlade do osiguravajućih društava, od pogrebnih poduzeća do staračkih domova. Naročito glasno prosvjeduje Katolička Crkva, jer bez smrti , naravno, nema uskrsnuća, a bez uskrsnuća nema Crkve...

Nakon sedam mjeseci "jednostranog primirja" smrt šalje ljubičastu omotnicu s pismom medijima u kojem objavljuje prekid "štrajka" i nastavak obaveze koju je preuzela prema ljudskom rodu. Ljubičaste omotnice zlokobnog sadržaja neumorno stižu u domove ljudi kojima j epreostalo tek tjedan dana života, a istražne mjere koje vlasti provode kako bi otkrile identitet pošiljatelja ne daju nikakve rezultate.

No smrt ni nakon tri pokušaja ne uspijeva poslati pismo jednom violončelistu. Pretvorivši se u ženu, smrt mu ga odlučuje osobno uručiti. Ali priej toga vođena nekim neobjašnjivim nagonom, želi upoznati svoju žrtvu te odlazi u njegov dom i kriomice ga promatra dok spava...