Nemoguće je zanijekati da su Van Morrison, Johnny Rotten/Lydon, Bruce Springsteen, Dee Dee Ramone i Đoni B. Štulić ili tko drugi bili uobličeni glasovi vremena, usmjeravali nas ukusom i svjetonadzorom. Neki su ostali uvjereni da je ljubav sve što nam treba, neki su zadržali bijes koji govori "Fuck this and fuck that, fuck it all and fuck the fucking brat", ali vjerojatno nitko ne može poreći da je u njemu s rock and rollom zaplamsao onaj plamičak koji ga je u važnim, reklo bi se formativnim godinama usmjerio i pomogao mu pri prvoj (samo)identifikaciji.

Lišeni idolatrije i kritički raspoloženi, autori u ovoj knjizi obavljaju vlastitu reklasifikaciju, konstatiraju vrijeme mladosti, ali i vrijeme prekida s njom, u našem slučaju vrlo drastičnom - rat je presjekao kontinuitet, a iluzije su nestale, barem za generaciju koja je svoj vrhunac imala u novom valu i osamdesetima. Rock and roll je postao uspomena na prvu, strastvenu, ludu i, što je najvažnije - umjetničku ljubav.