U današnje vrijeme svjedočimo nezapamćenom preporodu prirodnog liječenja. Potraga za holističkim pristupima poboljšavanju zdravlja prodire u sve aspekte naše kulture i društva. Sto je razlog tako naglog porasta zanimanja za prirodnu medicinu? Ono nedvojbeno ne proizlazi iz nedovoljnih uspjeha znanstvenog pristupa bolesti. Veliki napredci na području fiziologije, biokemije, farmakologije i genetike znatno su produbili naše razumijevanje bolesti, a iznašli smo i prethodno nezamislive, nove načine dijagnosticiranja i liječenja bolesti koje pogađaju čovječanstvo.
U proteklih pedeset godina izbrisali smo velike boginje, rizik mnogih potencijalno smrtonosnih dječjih bolesti sveli na najmanju moguću mjeru, izvodili složene operacije mozga i transplantirali organe. S obzirom na te očite uspjehe suvremenoga medicinskog sustava mogli bismo pretpostaviti da je položaj medicinskih ustanova viši no ikada. Ali, svjesni smo sveopćeg nezadovoljstva i ogorčenja našom zdravstvenom skrbi. Kako objasniti taj paradoks?