Aleluja za Arijela

Autor se u ovom djelu nameće visokom zrelošću pjesnika. Ovom poezijom Sušac traži odgovore o smislu čovječje opstojnosti; od početka zbirke pjesnik umuje: poezija če znati što je istina, a istina nikada nece iznevjeriti poeziju. Istine poezije i istine života Sušcu su komplementarni pojmovi. U cijeloj zbirci pjesnik razrješava suštinske relevantne pojmove. Gotovo su romantičarski metaforizirani motivi: ljudsko srce, majka, domovina, san, žudnja, smrt, grob.

Toplo se doimlju motivi iz djetinjstva (i sela) koje pjesnik vješto izražava svježim pjesnickim slikama ( krava s plavim ocima, kamenjar, tipicna flora i fauna).

U Arijelovoj domišljatosti pokazuje se pravi pjesnik: snažne slike, dinamika, dijaloška i dramatska napetost, lirizirana narativnost. Pjesme, posredstvom tajanstvenog Arijela, sintetiziraju brojna osobna razmišljanja (Aleluja za Arijela), proživljeno i filozofijski metaforizirano ulaze u bit vlastitim tragovima jer od poezije "svezapocinje".

Pjesnik s Kranjcevicevim natruhama poetski odgonetava znakove ljudske opstojnosti i aktivmno se postavlja spram pustinja, beskrajeva, ljudskih gluposti i praznina.

U ovoj je zbirci Sušac išao smiono i ironicno do kraja, "svojecaše ispijao do dna",makar je u dubini ljudskog bitka, mutnih ociju, otkrivao nemoc odgonetnuti covjeka do kraja. Ali bar se ponadao: "Svece nam jednom biti jasno, jednom ako dodemo do zvijezda.

Zbirka je podijeljena u cetiri tematska ciklusa: ALELUJA ZA ARIJELA, A.GE...EMU, RAZDOLJIMA SJECANJA, ODLAZAK PATRIJARKA.