Čovjek koji je slikao bademova drvca

Zaboravit ću supruga, zaboravit ću oca i majku. Sve ću zaboraviti. Samo nikad neću zaboraviti to popodne. Tek sam toga popodneva postala ženom. Sa četrdeset pet godina sam otkrila što žena može osjećati kad je s muškarcem. Nikad prije nisam to mogla ni zamisliti. Nikad prije nisam doživjela takve osjećaje – ni s dvojicom mojih prijatelja, ni sa suprugom, nikad, ne, nikad. Ove riječi izrekla je Amerikanka Roberta Collins nakon druge boce šampanjca svome suputniku u vlaku koji jurio od Pariza k Azurnoj obali, sjećajući se svojega ljubavnika, slikara Pierrea Mondragona, hrleći mu nakon deset godina u ponovni zagrljaj koji će, mislila je, trajati vječno...