Djeca željeznice

Nisu oduvijek bila djeca željeznice. Mislim da nikada nisu razmišljala o željeznici osim kao o prijevoznom sredstvu. Bila su obična djeca iz predgrađa, živjela su s Ocem i Majkom u klasičnoj vili s pročeljem od crvene opeke. Bilo ih je troje. Majka nije provodila sve svoje vrijeme u dosadnim posjetima dosadnim gospođama. Bila je gotovo uvijek uz djecu. Imali su i Oca koji je bio savršen - nikada ljut, nikada nepravedan, uvijek spreman na igru. Pomislit ćete da su morala biti jako sretna, i bila su, ali nisu znala koliko su sretna dok dražesnom životu u Crvenoj vili nije došao kraj i dok nisu bila prisiljena voditi sasvim drukčiji život. Do strašne promjene došlo je naglo. Otac je nestao. Hoće li se ikada vratiti? Hoće li željeznica djeci pomoći da nađu oca? lli ih samo vodi u zaborav?