Fakat

Vijest o FAK-u projurila je kroz medije: jedan mali festival, organiziran bez ikakve pomoći državnih institucija (dakle doslovce bez ikakve!) na licu mjesta pokazao je da postoji odlična publika i da postoje odlični pisci - poput Zorana Ferića, Đermana Senjanović, Miljenka Jergović, Borivoja Radakovića, Ante Tomića, Jurice Pavičića, Ede Popovića, Stanka Andrića...(čije priče možete čitati u ovom zborniku).

FAK je smišljen kao festival javnog  čitanja i promocije proze, što je , nota bene, posve novo načelo oko kojeg su se počeli okupljeti hrvatski pisci.