Autorica je Državu poduzetnicu – Razotkrivanje mitova o javnome nasuprot
privatnom napisala 2013. godine kako bi se obračunala s mišljenjem da
je za obnovu gospodarskog rasta nakon financijske krize iz 2008. trebalo
samo smanjiti proračunski deficit rezanjem državne potrošnje. Osim što
je željela podsjetiti da je krizu izazvala privatna zaduženost, a ne
državna, dokazivala je da je zemljama uzaludno pomišljati kako do rasta
mogu doći „rezanjem” kad je poznato da su glavni pokretači gospodarskog
rasta upravo ulaganja u područja kao što su obrazovanje, istraživanja i
tehnološko unapređivanje.
Kod zaduženosti je važna kvaliteta duga, a ne veličina jer kvaliteta
može utjecati na dugoročne prilike za rast. Zato je nužno dublje
razumijevanje dinamike javnih ulaganja koja su dovela do interneta,
inovacija u zdravstvu te onih koja danas omogućuju proboj zelene
revolucije. U svim tim primjerima javna su sredstva osiguravala strpljiv
rad i dugoročnu strategiju što je poslije potaknulo na ulaganje i
privatni sektor manje spreman na rizik. Problem pritom nije u
suprotstavljanju javnoga i privatnoga, nego u tome kako raspravu o ulozi
države u gospodarstvu odvojiti od ideologije i usmjeriti je prema
praktičnom razmišljanju koje ekonomiju može usmjeriti tako da odgovori
na društvene i tehnološke izazove koji su pred njom.
Prvo je izdanje autorica dopunila i objavila 2018., a Školska knjiga
prevela ga i objavila kao da je prvo izdanje. U ovom izdanju autorica
ističe da se na početku 2018. godine ponovno zahuktava rasprava među
ekonomistima, duga cijelo desetljeće, te se nameće pitanje pomaže li
gospodarskom rastu politika štednje i rezanja potrošnje ili mu šteti.
Pojednostavnjeno govoreći, sudionici rasprave mogu se podijeliti u dvije
skupine: na konzervativce koji se zalažu za ograničavanje javne
potrošnje, pa tako i manju državu, i progresivce koji se zalažu za veća
ulaganja u javna dobra i usluge poput infrastrukture, obrazovanja i
zdravstvene zaštite.
