Ova knjiga će vas ispuniti nadom u
budućnost ljudske vrste koja će biti usklađenija s pravim značenjem
ljudskosti. Čitajte, sanjajte o njoj i podijelite je s prijateljima. Ovo
je poruka koju svijet mora čuti.
Thom Hartmann, pisac knjige Posljednji žar pradavnog sunca
Malezijski domoroci Sng’oi žive na
predindustrijski i pretpoljoprivredni način: bez automobila ili
mobitela, bez satova i dnevnog rasporeda, u izobilju zelenila gdje briga
i žurba, konkurencija i sumnja nisu poznate. Ovi urođenici, poput
domorodaca u mnogim drugim područjima širom svijeta, sebe smatraju
dijelom svega stvorenog, živog i neživog. Takva je životna filozofija
temelj njihovog nevjerojatno istančanog osjećaja za energije, emocije i
okruženje u kojem žive te njihove spremnosti da se povode za intuicijom
pri donošenju odluka o svojim svakidašnjim postupcima.
Psiholog Robert Wolff, koji je tijekom svoga života upoznao
prastanovnike u mnogim dijelovima svijeta, živio je sa Sng’oima tijekom
godina koje je proveo u Maleziji. Naučio je njihov jezik, jeo njihovu
hranu, spavao u njihovim nastambama, zavolio ih i divio se tim ljudima
koji poštuju tišinu, puštaju vrijeme da otkriva i liječi te žive sasvim u
sadašnjosti, i to s osjećajem radosti. Štoviše, spoznao je i dubinu
naše otuđenosti od takvoga načina življenja.
Ove su pripovijetke više od zbirke
dokumenata o narodu koji nestaje; one zrcale naše vlastito postojanje
pokazujući nam koliko smo se udaljili od načina života tih domorodaca. I
na posljetku, one nas pozivaju da živeći u našem rascjepkanom svijetu
ponovno sami u sebi otkrijemo ljudskost kakvu imaju Sng’oi, vjeru i
osjećaj povezanosti sa svim stvorenim.
………………………………………..
Oduvijek je bilo ljudi koji su znali.
Njihovog starodrevnog znanja koje je sačuvano u našim srcima i našim
genima sjetit će se netko kad će nam to biti najpotrebnije..
………………………………………..
Drugačije vrednote nisu pogrešne, samo su drugačije.
Malezijski domoroci Sng’oi žive na
predindustrijski i pretpoljoprivredni način: bez automobila ili
mobitela, bez satova i dnevnog rasporeda, u izobilju zelenila gdje briga
i žurba, konkurencija i sumnja nisu poznate. Ovi urođenici, poput
domorodaca u mnogim drugim područjima širom svijeta, sebe smatraju
dijelom svega stvorenog, živog i neživog. Takva je životna filozofija
temelj njihovog nevjerojatno istančanog osjećaja za energije, emocije i
okruženje u kojem žive te njihove spremnosti da se povode za intuicijom
pri donošenju odluka o svojim svakidašnjim postupcima.
Psiholog Robert Wolff, koji je tijekom svoga života upoznao
prastanovnike u mnogim dijelovima svijeta, živio je sa Sng’oima tijekom
godina koje je proveo u Maleziji. Naučio je njihov jezik, jeo njihovu
hranu, spavao u njihovim nastambama, zavolio ih i divio se tim ljudima
koji poštuju tišinu, puštaju vrijeme da otkriva i liječi te žive sasvim u
sadašnjosti, i to s osjećajem radosti. Štoviše, spoznao je i dubinu
naše otuđenosti od takvoga načina življenja.
Ove su pripovijetke više od zbirke
dokumenata o narodu koji nestaje; one zrcale naše vlastito postojanje
pokazujući nam koliko smo se udaljili od načina života tih domorodaca. I
na posljetku, one nas pozivaju da živeći u našem rascjepkanom svijetu
ponovno sami u sebi otkrijemo ljudskost kakvu imaju Sng’oi, vjeru i
osjećaj povezanosti sa svim stvorenim.
………………………………………..
Oduvijek je bilo ljudi koji su znali.
Njihovog starodrevnog znanja koje je sačuvano u našim srcima i našim
genima sjetit će se netko kad će nam to biti najpotrebnije..
………………………………………..
Drugačije vrednote nisu pogrešne, samo su drugačije.
