Jezik ptica – perzijska poema

Velika mistična poema Jezik ptica nastala u
12. stoljeću na području današnjeg sjeveroistočnog Irana, jedno je od
najznačajnijih djela perzijske i sufijske literature svih vremena i
svakako pripada najvrjednijoj svjetskoj književnoj baštini. Predivna
alegorija pisana u dvostihu govori o trideset ptica koje predvodi
kruničarka, najmudrija od njih, na putu do Simurga, njihovog idealnog
kralja. Priča je to o požudnoj duši koja traži izgovore da izbjegne
pokajanje i put ka istini, ali i o ustrajnosti kojom se stiže do
prosvjetljenja: na kraju poeme tek trideset ptica stiže do Simurgovog
staništa (si murg na perzijskom znači trideset), gdje u velikom
jezeru ptice sagledaju vlastiti odraz i shvate da je ono za čim su
tragale bilo oduvijek u njima samima.