Zbirka priča Ljudi Josipa Novakovića donosi portrete njegovih
poznanika i prijatelja sa svih strana svijeta, ljudi koji bi se na prvi
pogled možda učinili dosadnima, ali, kad ih se bolje promotri, postaju i
zanimljivi i neobični, i po tome što i kako misle, i po tome što rade
ili ne rade. Novaković nas na neki način kroz ove pripovijesti uči da
zanimljivi karakteri nisu samo oni kompleksni ili poznati junaci kakve
znamo iz velikih romana, nego da i ljudi oko nas mogu i te kako postati
zanimljivi.
Novakovićev stil je poseban: nižući ove vrlo zanimljive portrete,
gotovo po matrici, kao da ispisuje vježbe pisanja i opisivanja, kao da
čitatelju sugerira da se i sam okuša u nečemu sličnom, upozoravajući da
ljudi kao tema postaju zanimljivi tek kad se na njih na pravi način
obrati pozornost.
