Istražujući psihološke nutrine svojih pacijenata – iznimno egocentričnog
holivudskog producenta, tridesetogodišnjakinje kojoj je dijagnosticiran
težak oblik karcinoma, starije pacijentice koja je u dubokoj depresiji i
želi si oduzeti život te dvadesetogodišnjakinje koja uporno završava s
„krivim“ muškarcima – Gottlieb počinje uočavati sličnosti između pitanja
koja si oni postavljaju te onih koja si postavlja ona sama.
Možda da porazgovaraš s nekim memoar je koji na vrlo mudar i
humorističan način suprotstavlja dvije naizgled oprečne pozicije – onu
pacijenta i onu psihoterapeuta – te među njima povlači paralele, dublje
zadirući u narative koje pripovijedamo sebi i drugima dok nespretno
koračamo po tankoj granici između ljubavi i žudnje, smisla i moralnosti,
krivnje i iskupljenja, straha i hrabrosti te nade i promjene. Gottlieb
pritom vješto iscrtava konture onoga što znači biti čovjekom,
popunjavajući praznine crticama iz naših misterioznih života te ističući
našu moć da ih mijenjamo.
