Plutarh – usporedni životopisi I/II

675.00 kn ~  89.59

CIJENA s uključenim PDV-om
Količina
Kupovinom 1 knjige ostvarujete 2 nagradna boda

Opis

Plutarhovo
djelo, iako tek napola sačuvano, po opsegu je jedno od najvećih, a po sadržaju
jedno od najbogatijih i najraznovrsnijih u danas dostupnoj književnoj
ostavštini antike. Taj golemi korpus sadrži u sebi dvije zasebne, zaokružene
cjeline – takozvane Etičke spise, zbirku teorijskih rasprava tematski daleko
raznorodnijih no što bi se to prema naslovu dalo zaključiti, i Usporedne
životopise, u kojima Plutarh, kroz prikaze života i karaktera slavnih likova
grčke i rimske prošlosti, gradi idealan lik antičkog čovjeka. Otkako se u
petnaestom stoljeću Zapad počinje izravno upoznavati s helenskom baštinom,
Usporedni životopisi postaju jedno od najčitanijih antičkih djela i pribavljaju
svom autoru veliku slavu i ugled koji će potrajati sve do kraja osamnaestog
stoljeća. Vrijeme kojemu je antika bila obrazac savršenstva, mjera duhovne i
tjelesne ljepote, doživljavalo je Plutarhove junake kao uzore vrline i
herojstva, kao modele dostojne podržavanja: “Vjerovao sam”, piše
Rousseau u Ispovijestima, “da sam Grk ili Rimljanin … Kad sam jednoga
dana za stolom pripovijedao Scevoline doživljaje, svi su se prestrašili
vidjevši me gdje primičem ruku žeravnici i držim je na njoj, u želji da zorno
prikažem njegov pothvat.” Ta izrazita sugestivnost Plutarhovih životopisa,
dramatičnost proistekla iz gotovo impresionističkog poigravanja historijom, iz
zapostavljanja povijesnih činjenica na račun prikaza unutarnjeg života likova,
utjecale su prije svega na dramske pisce – tako su biografije Koriolana, Cezara
i Antonija poslužile Shakespeareu kao predložak za istoimene drame. Sveopće
divljenje pretvorilo se, međutim, s pojavom neohumanističke struje, u sveopće
poricanje originalnosti i misaone snage Plutarhove epohe, sve na račun
isticanja stvaralačkog genija jednoga Homera, Platona, Sofokla ili Tukidida.
Historijska kritika devetnaestog stoljeća samo je ojačala i učvrstila negativan
i krajnje potcjenjivački sud o tom velikom antičkom biografu i filozofu –
potaknuta uspjehom što ga je “traganje za izvorima”, ta velika
Gorgona historijskog pozitivizma, postiglo u području biblijskih istraživanja,
ona je Plutarha promatrala isključivo kao izvor za rekonstrukciju antičke
historiografije od Ksenofonta do Tacita. Tek u dvadesetom stoljeću, nakon prvih
desetljeća ravnodušnosti, kad je Plutarh svođen na ime kojim se opterećuje
đačka memorija, suvremeni istraživači – a ako je suditi prema sve većem broju
modernih prijevoda, i šira čitalačka publika – ponovo otkrivaju Plutarha, ovaj
put ne više kao moralista, već kao pouzdanog historičara i etnografa, kao
prethodnika novoplatoničke filozofske struje i, prije svega, kao jednog od
najsjajnijih predstavnika antičkog književnog “baroka”. Gledano u tom
širem kontekstu ponovnog buđenja interesa za Plutarha, Dukatov prijevod svih
sačuvanih usporednih i pojedinačnih životopisa otvara mogućnost da se i u našoj
sredini započne s ozbiljnijim proučavanjem ne samo Plutarhova raznolikog opusa
već i jednog u nas malo poznatog razdoblja zrelosti Rimskog Carstva,
obilježenog kulturnim sinkretizmom i pregrštom duhovnih sinteza od presudne
važnosti za kulturnu povijest Europe. Pojedinačni Plutarhovi životopisi
preraspoređeni su u skladu s novim autoritativnim njemačkim izdanjem iz 2000.
godine (K.G. Saur Verlag).

Godina

Format

20 x 28

Uvez

Tvrdi

Izdavač

Autor

Broj stranica

1093

SKU: 978-953-167-229-0 Kategorija: Oznake: ,