Francuski književnik Louis Pergaud (1882-1915) jedan je iz generacije francuskih pisaca poginulih na bojištima prvog svjetskog rata. Razočaran ponešto u ljude pisao je najviše priče iz životinjskog svijeta. Djela mu odišu simpatijama za zdravi i spontani seoski život a nadahnuta su tzv. galskim humorom i nadovezuju se na Rabelaisa, velikog pisca francuske renesanse, kojega autor često citira.
Sve te značajke najbolje se očituju u njegovu nezaboravnom romanu Rat dugmadi u kome je opisan »strašni« rat između Longveržana i Velranaca, dječaka iz dvaju francuskih sela. I taj je rat, kao, i mnogi drugi, izbio iz beznačajnoga razloga. Nakon početnog nesnalaženja, dječaci su ustrojili svoje vojske, imaju svoje generale, ratne proračune, rizničare, tajna skloništa, junake, ali i kukavice i izdajice. Rat se vodio s promjenljivom srećom, mimo znanja roditelja, učitelja i župnika, ali kad se pojavio kukavica i izdao, stvari su krenule naopako . . .
