Vilfredo Pareto (1S. VII. 1848. – 19. VIII. 1923.), bio je talijanski industrijalac, sociolog, ekonomist i filozof. Paretovo načelo, Paretova raspodjela i Paretova učinkovitost nazvani su po njemu. Nakon što se okrenuo sociologiji, radio je na temama ideološke kritike i promjene političkog sustava (revolucija, evolucija i ciklusi elita).
Njegova teorija cirkulacije elita je ilustracija njegovog općeg načela ravnoteže, tj. kako se društveni sustav ciklički uravnotežuje.
Temeljni argumenti teorije cirkulacije elita su:
• Događaju se cikličke promjene sentimenata (vrijednosti, vjerovanja i pogleda na svijet) kod ekonomskih i političkih elita kao i medu ne-elitom.
• U svakom razdoblju političkim procesima dominiraju elite. U smislu sentimenata te elite su lavovi ili lisice
• U svakom razdoblju i ekonomski procesi su pod dominacijom elite. U smislu sentimenata elite su rentijeri ili spekulatori.
• Elite regrutiraju slične sebi, a isključuju one koji ne dijele njihove sentimente. Rezultat je da tijekom vremena elite postaju homogene.
• Homogene elite ranjive su i mogu biti oborene od onih koji su njihova suprotnost. Lavovi i rentijeri bivaju zamijenjeni lisicama i spekulatorima i obrnuto.
• Brzina kojom promjene nastaju je funkcija: a) do koje mjere elite postaju ek-sploatatorske i b) umijeća kojom elite rabe silu, kooptaciju i propagandu.
• Kako ne-elite bivaju otuđene eksploatatorskim aktivnostima, njihovo otuđenje stvara pritisak koji onda prelazi kapacitet elita da primjenjuju silu, te je u konačnici rezultat zamjena jedne vrste elite drugom.
• Ciklusi promjena elita u korelaciju su s ekonomskim ciklusima.
• Ciklusi ideoloških vjerovanja – od konzervativnog do liberalnog također odgovaraju tim ciklusima.
