Ova knjiga će vas ispuniti nadom u budućnost ljudske vrste koja će biti usklađenija s pravim značenjem ljudskosti. Čitajte, sanjajte o njoj i podijelite je s prijateljima. Ovo je poruka koju svijet mora čuti.
Thom Hartmann, pisac knjige Posljednji žar pradavnog sunca

Malezijski domoroci Sng’oi žive na predindustrijski i pretpoljoprivredni način: bez automobila ili mobitela, bez satova i dnevnog rasporeda, u izobilju zelenila gdje briga i žurba, konkurencija i sumnja nisu poznate. Ovi urođenici, poput domorodaca u mnogim drugim područjima širom svijeta, sebe smatraju dijelom svega stvorenog, živog i neživog. Takva je životna filozofija temelj njihovog nevjerojatno istančanog osjećaja za energije, emocije i okruženje u kojem žive te njihove spremnosti da se povode za intuicijom pri donošenju odluka o svojim svakidašnjim postupcima.
Psiholog Robert Wolff, koji je tijekom svoga života upoznao prastanovnike u mnogim dijelovima svijeta, živio je sa Sng’oima tijekom godina koje je proveo u Maleziji. Naučio je njihov jezik, jeo njihovu hranu, spavao u njihovim nastambama, zavolio ih i divio se tim ljudima koji poštuju tišinu, puštaju vrijeme da otkriva i liječi te žive sasvim u sadašnjosti, i to s osjećajem radosti. Štoviše, spoznao je i dubinu naše otuđenosti od takvoga načina življenja.

Ove su pripovijetke više od zbirke dokumenata o narodu koji nestaje; one zrcale naše vlastito postojanje pokazujući nam koliko smo se udaljili od načina života tih domorodaca. I na posljetku, one nas pozivaju da živeći u našem rascjepkanom svijetu ponovno sami u sebi otkrijemo ljudskost kakvu imaju Sng’oi, vjeru i osjećaj povezanosti sa svim stvorenim.

………………………………………..

Oduvijek je bilo ljudi koji su znali. Njihovog starodrevnog znanja koje je sačuvano u našim srcima i našim genima sjetit će se netko kad će nam to biti najpotrebnije..

………………………………………..

Drugačije vrednote nisu pogrešne, samo su drugačije.

Malezijski domoroci Sng’oi žive na predindustrijski i pretpoljoprivredni način: bez automobila ili mobitela, bez satova i dnevnog rasporeda, u izobilju zelenila gdje briga i žurba, konkurencija i sumnja nisu poznate. Ovi urođenici, poput domorodaca u mnogim drugim područjima širom svijeta, sebe smatraju dijelom svega stvorenog, živog i neživog. Takva je životna filozofija temelj njihovog nevjerojatno istančanog osjećaja za energije, emocije i okruženje u kojem žive te njihove spremnosti da se povode za intuicijom pri donošenju odluka o svojim svakidašnjim postupcima.
Psiholog Robert Wolff, koji je tijekom svoga života upoznao prastanovnike u mnogim dijelovima svijeta, živio je sa Sng’oima tijekom godina koje je proveo u Maleziji. Naučio je njihov jezik, jeo njihovu hranu, spavao u njihovim nastambama, zavolio ih i divio se tim ljudima koji poštuju tišinu, puštaju vrijeme da otkriva i liječi te žive sasvim u sadašnjosti, i to s osjećajem radosti. Štoviše, spoznao je i dubinu naše otuđenosti od takvoga načina življenja.

Ove su pripovijetke više od zbirke dokumenata o narodu koji nestaje; one zrcale naše vlastito postojanje pokazujući nam koliko smo se udaljili od načina života tih domorodaca. I na posljetku, one nas pozivaju da živeći u našem rascjepkanom svijetu ponovno sami u sebi otkrijemo ljudskost kakvu imaju Sng’oi, vjeru i osjećaj povezanosti sa svim stvorenim.

………………………………………..

Oduvijek je bilo ljudi koji su znali. Njihovog starodrevnog znanja koje je sačuvano u našim srcima i našim genima sjetit će se netko kad će nam to biti najpotrebnije..

………………………………………..

Drugačije vrednote nisu pogrešne, samo su drugačije.