Imala je dovoljno klijenata. Kosa raste, nezadrživo, bez obzira na osobu, neovisno od zanimanja, briga, nedostataka, ambicija, frustracija, proslava, tuge, bolesti, čak i smrti. Često je bilo neugodno u kućama u koje smo dolazile. Ružnoća ljudi pod svjetlom u kupaonici ili kuhinji, mirisi koji su se lijepili za njih, jadne i površne priče koje su nalikovale jedna na drugu. Neki od klijenata više nisu mogli silaziti niz stube i odlaziti u frizerski salon. Među njima je bio ruski bračni par. Uvijek su se radovali našem dolasku i pokušavali su nas zadržati u kući što je dulje moguće, čajem i kolačićima od lisnatog tijesta. Muž, koji se zvao Dimitrij, svirao je glasovir za nas, a mi smo mu aplaudirale. Polke i valcere, i komad koji je nazivao "Moja ptičica iz stepe". Kad mu je žena umrla, Lena bi, nakon što bi mu sredila kosu, nestala s njim u spavaćoj sobi. Načas izmasirati bolna leđa, rekla bi. Ja bih pomela ono malo kose s poda i spakirala njezine stvari. Lena je imala više klijenata na kojima je dodatno zarađivala. Umirovljeni marinac. Udovac koji je imao neki neodređeni posao u centru za konfekciju. I, naravno, Rudie Hus, koga je ona brižljivo brijala oko zgužvanog uha. Prvo šišanje, onda seks.