Dok promišljamo napuštanje životnog prijepodneva, u kojemu je glavnu ulogu igrao ego, te stupamo u poslijepodne (i večer), u kojemu smisao i svrha zamjenjuju ambicije i borbu, možda ćemo naići i na neočekivane pojave koje prate taj novi smjer. Gotovo prema nekom univerzalnom pravilu, doživjet ćemo neku vrstu pada. Ipak, ti padovi ili najniže točke osiguravaju nam energiju potrebnu da se udaljimo od ega i da dođemo do života obilježenog značenjem i svrhom.

Promjena ne znači da ostajemo bez ambicija i svega što nas pokreće, nego znači da se u nama bude ambicije i težnje prema nekim novim stvarima. Posvećujemo se životu koji se temelji na doživljavanju smisla i osjećaju svrhovitosti, a ne životu utemeljenome na beskonačnim zahtjevima i lažnim obećanjima, zaštitnim znakovima ega.