Dok je bio u posjetu austrijskim kolegama piscima, José Saramago
zatekao se u Salzburgu, u restoranu Slon. Tada je prvi put čuo za
priču o indijskom slonu koji je doživio pravu odiseju.
Naime,
sredinom 16. stoljeća portugalski kralj Dom Joao III odlučio je svom
rođaku, austrijskom nadvojvodi Maksimilijanu, zetu Karla V, darovati
slona kojeg su Portugalci dopremili iz Indije. Uz historijske likove
kraljeva, Saramagovi glavni protagonisti su jedan slon i Indijac, njegov čuvar. Duhovito i ironično Saramago
rekonstruira taj “epski” svijet s povijesnom pozadinom koristeći ga za
prikaz ljudske i životinjske prirode uopće. Utoliko, ovo je priča o
marginalcima u šesnaestostoljetnoj Europi – slonu i Indijcu, koji se
bore s vlastitim potrebama da uspostave veze s Drugim, stvore veze kao
pojedinci i kao zajednica, a opet zadrže vlastitu individualnost te
pronađu smisao i ispunjenost izvan političkih i ekonomskih nužnosti.