Svaki izbor u životu ima neposredan utjecaj na život pojedinca, ali i na njegovu okolinu. Ukalupljeni u društvo koje nam stalno nameće osjećaj nemoći i nevažnosti, rijetko propitujemo svoje stavove i izbore koje na temelju tih stavova slobodno donosimo. Ne čudi stoga činjenica da smo u svojim postupcima često nedosljedni i kontradiktorni. Osobito se to odnosi na naše poimanje nasilja, a koje kao civilizirano društvo generalno ne prihvaćamo. Svoju djecu učimo da nasilje nije u redu i nije prihvatljivo, ali već u sljedećem trenutku napravimo nešto potpuno u suprotnosti tome, ne dovodeći u pitanje ispravnost svog postupka.

Želimo vjerovati, unatoč trenutno važećoj znanstvenoj paradigmi, da sami nismo životinje jer nam se to čini tako neprofinjenim, ne-duhovnim i nedostojnim savršenstva nazvanog homo sapiens. A kada tražimo argumente kojima bismo opravdali svoje svakidašnje sudjelovanje u nevjerojatnoj okrutnosti i nasilju nad ostalim životinjama, koje se događa isključivo stoga što ga sami dopuštamo i potpomažemo u svojoj slobodi izbora, bez ustručavanja se pozivamo na razne izgovore koji nam u datom trenutku najviše odgovaraju.

Ali, ako ne dopustimo promišljanje i preispitivanje vlastitih stavova, razmišljanja i djelovanja, naš će moralni i duhovni napredak zastati. A, zastane li razvoj pojedinca, nerazumno je očekivati da će cjelokupno društvo nesmetano napredovati. Nije li lanac jak koliko je jaka njegova najslabija karika?