I iznad i ispod nas, kao i svuda oko nas, postoje drukčiji svjetovi, drukčija živa bića, drukčiji ljudi, a ipak sve sastavljeno od istih djelića tvari, sve podvrgnuto zakonima prirode, sve sa svojim vijekom trajanja i svojim obilježjima. Sve i svatko sa svojim pravom na postojanje.

Kad bismo našli vremena da sami sebe prepoznamo kao djelić tog složenog svijeta, možda bismo s više snošljivosti gledali na ljude oko sebe. Možda bismo tada lakše pronašli svoje mjesto u toj velikoj zajednici različitih, a ravnopravnih. Možda bismo tada sa sebe mogli isprati nesnošljivost prema drukčijima, predrasude prema različitima, možda bismo tada s lakoćom, bez ikakve primisli, mogli svima u sebi i javno dopustiti da jednostavno postoje i budu.