Aleluja za Arijela

Autor se u ovom djelu nameće visokom zrelošću
pjesnika. Ovom poezijom Sušac traži odgovore o smislu čovječje
opstojnosti; od početka zbirke pjesnik umuje: poezija če znati što je
istina, a istina nikada nece iznevjeriti poeziju. Istine poezije i
istine života Sušcu su komplementarni pojmovi. U cijeloj zbirci pjesnik
razrješava suštinske relevantne pojmove. Gotovo su romantičarski
metaforizirani motivi: ljudsko srce, majka, domovina, san, žudnja, smrt,
grob.

Toplo se doimlju motivi iz djetinjstva (i sela)
koje pjesnik vješto izražava svježim pjesnickim slikama ( krava s plavim
ocima, kamenjar, tipicna flora i fauna).

U Arijelovoj domišljatosti pokazuje se pravi
pjesnik: snažne slike, dinamika, dijaloška i dramatska napetost,
lirizirana narativnost. Pjesme, posredstvom tajanstvenog Arijela,
sintetiziraju brojna osobna razmišljanja (Aleluja za Arijela),
proživljeno i filozofijski metaforizirano ulaze u bit vlastitim
tragovima jer od poezije “svezapocinje”.

Pjesnik s Kranjcevicevim natruhama poetski
odgonetava znakove ljudske opstojnosti i aktivmno se postavlja spram
pustinja, beskrajeva, ljudskih gluposti i praznina.

U ovoj je zbirci Sušac išao smiono i ironicno do
kraja, “svojecaše ispijao do dna”,makar je u dubini ljudskog bitka,
mutnih ociju, otkrivao nemoc odgonetnuti covjeka do kraja. Ali bar se
ponadao: “Svece nam jednom biti jasno, jednom ako dodemo do zvijezda.

Zbirka je podijeljena u cetiri tematska ciklusa: ALELUJA ZA ARIJELA, A.GE…EMU, RAZDOLJIMA SJECANJA, ODLAZAK PATRIJARKA.