Naziv argument u općoj uporabi znači „dokaz, rasuđivanje zasnovano na činjenicama kako bi se dokazala ili pobila određena tvrdnja”. U retorici, filozofiji i sl. taj naziv, od Cicerona naovamo, dolazi u sklopu istine i govora kao počelo ili obrazac na kojem počiva dokazivanje (upravo argumentacija). Tijekom stoljeća brusila se i pobliže definirala uporaba tih naziva u javnoj, umjetničkoj, znanstvenoj i sl. komunikaciji i sva su uljuđena društva tomu redu pojava pridavala odgovarajuću važnost. Djelo kao što je Škarićeva „Argumentacija” – posebno zbog jasnoće i dosljednosti argumentiranja – bilo bi dobrodošlo u svakom društvu i u svakom vremenu kao djelo od opće društvene važnosti. Ono je posebno važno u društvu koje je kroz dulja vremenska razdoblja zanemarivalo vrijednosti civilizirane javne komunikacije, koje je na različitim razinama omogućavalo komunikaciju kojoj je svrha bila sugeriranje ili pak nametanje stajališta koja nisu valjano obrazložena. Takvi su pristupi, na žalost, iz javne i službene sfere nerijetko bili prenošeni i u sredine koje se argumentacijom profesionalno bave. Bogatstvo činjenica i objašnjenja koja donosi Škarićeva knjiga upozoravaju na društvenu važnost argumentacije u različitim oblicima (javne) komunikacije.
Osim retoričarima i stručnjacima za komunikaciju (posebno javnu) studentima (osobito fonetike i govorništva), mentorima govorničke škole, ali i svim stručnjacima koji se bave kulturom govora i govorništvom, ili su pak profesionalno dužni o kulturi govora i osnovama govorništva voditi računa, te djelatnicima kao što su predavači, pravnici, novinari, političari itd., djelo će biti od velike koristi, kao sustavan kritički pregled građe.
