Što se događa kad netko odjednom “sve otkači i radi samo ono što mu se prohtije i što mu paše”?
Maksim Cristan nekada je bio uspješan poslovni čovjek. Činilo se da kroči prema budućnosti “rezerviranoj samo za rijetke sretnike”. Sve do dana kada se u njemu nešto prelomilo te je “otkačio” čitav svoj dotadašnji život. Ukrcavši se na prvi vlak koji je kretao iz Zagreba, stigao je u Milano. Bez znanja jezika, bez novca, smještaja ili plana kako i što dalje. Znao je samo jedno: presudno je da radi samo ono “što mu se prohtije i što mu paše”. Usprkos strahovima i sumnjama, morao je otkriti svoj jedini pravi put. Na ulicama i trgovima Milana Maksim je živio nekoliko godina. Upoznao je glad i hladnoću, te granice vlastite izdržljivosti, upornosti i snalažljivosti. S vremenom je prepoznao i svoju potrebu za pisanjem koju je dugo žrtvovao uspjehu, novcu i društvenim pravilima. Imati sve vrijeme ovoga svijeta i pisati…Može li bolje? Ta ga je spoznaja dovela do toga da sam nauči talijanski jezik, postane ulični pisac i uzdržava se prodajom knjižica iz vlastite radinosti.