Glavni protagonist, ujedno i pripovjedač Brda, bivši PR u
izdavačkoj kući i Muzeju suvremene umjetnosti, napušta svoju građansku
egzistenciju, promocije, otvorenja izložbi, pozivnice i govore da bi se
uspeo na brdo koje dominira nekim jadranskim otokom i od tamo, iz
napuštene vojne karaule, čitavo ljeto čuvao otok od požara. Ondje,u
društvu psa i ostarjelog magarca, doživljava vrhunac svoga života.
Tekst
nam pruža istančan i kompleksan uvid u junakovu nutrinu, ali istodobno i
u kontekst u kojem živi, pa se tako na brdu te podno njega pojavljuju
suvremeni hodočasnici koji odlaze na duhovne pripreme, bajkeri,
izgubljene duše novoga doba, ratnici s PTSP-om,lovci, zlostavljači: otok
itekako pamti traumatične devedesete. Sve se to pred čitateljem odmata
polagano i nenametljivo, u okviru realistično ispričane priče koja se i
na mikro i na makro razini gradi pomno i suptilno, baš kao što se piše
najbolja poezija. Riječ je o duboko uznemirujućem tekstu, do pucanja
nabijenom emocijama i traumatskim iskustvima urušenog, implodiranog
urbanog pojedinca koji vapi za životnim smislom. Hoće li dočekati svoju
katarzu?
