Buka vremena

Svibanj je 1937. Muškarac u ranim tridesetima stoji ispred dizala u
jednom lenjingradskom stambenom bloku. Bdije tako noćima i čeka da ga
Staljinova tajna policija odvede u Veliku Kuću. Nitko od poznatih i
utjecajnih osoba koje je poznavao više mu nisu mogli pomoći. A neki od
njih bili su i sami odvedeni u Veliku Kuću i nisu se nikada vratili.

Ovako
započinje najnoviji Barnesov roman u kojem ovaj proslavljeni engleski
književnik i dobitnik nagrade The Man Booker piše o odnosu umjetnosti i
ideologije, umjetnosti i totalitarizma. Čovjek koji čeka pred dizalom je
Dmitrij Dmitrijevič Šostakovič, a njegova sudbina čini okosnicu priče u
kojoj se razotkriva sav apsurd života u doba Staljinova terora. Krhki i
neurotični Šostakovič našao se u političkoj nemilosti zbog svoje glazbe
koja nije bila dovoljno melodična za narodne mase, a umjetnost, kako
reče Lenjin, pripada narodu. Bizarno i ironično temeljne su opreke na
kojima Barnes gradi ovaj roman koji u svakom svom segmentu poziva na
slobodu čovjeka i umjetnosti.