Svojevrsni nastavak autorova memoarskog prvijenca Na rubu potkove (Zagreb, 2006.), koji je doživio respektabilnu recepciju i kritike i čitateljske publike, ova Batušićeva knjiga donosi memoarski intonirane putopise u kojima su opisana putovanja u Njemačku, bivši Sovjetski Savez te Italiju.
Iako se zbivanja odvijaju izvan Batušićeva dosadašnjega utvrđenoga područja – njegova urbsa – izvan “zidina” Lenucijeve potkove, i ova je knjiga puna sjećanja na Zagrepčane, piščeve prijatelje, mnoge znamenite umjetnike i intelektualce.
Batušić sa sjetom i blagim humorom pripovijeda o minulim vremenima, o tome kako se nekoć putovalo u svijet i kako je izgledao susret našijenca s udaljenim metropolama. Iako je knjiga pisana u razdoblju kad je autor bolovao od teške bolesti, ona odiše biofilnom energijom, izvanredno duhovitom autoironijom i uopće smislom za veselu stranu života.
