Ako se dio čovjekova života proglasi čokoladnim, možemo očekivati da je riječ o zaista lijepom, ugodnom i slatkom razdoblju života. Knjiga Čokoladne godine Mladena Kopjara vrlo je duhovito djelo, donosi dragocjene trenutke djetinjstva ispisane šarmantnim stilom koji proizlazi iz kombinacije dječje naivnosti i autorove lucidne ironije. Naime, autor progovara iz perspektive glavnoga junaka dječaka Darka prateći ga od rođenja do desete godine života.
IZ KNJIGE
Tek što sam se rodio, pokupio sam prvu uvredu. – Glasniji je od motorne pile za beton! – izvukao me liječnik na danje svjetlo i predao babici u ruke, a zatim skinuo masku. Nejakim sam očima vidio da u ustima razvlači žvakaću. Veliki frajer! Što sam uopće trebao nego derati se? Podnijeti izvještaj o boravku u maminom trbuhu? – Evo galamdžije! Svako novo dijete sve nam jače buči! – rekla je mama kad sam se sat vremena kasnije, zamotan u nekakvu bijelu krpu, našao pokraj nje. – A koje vam je to? – pitala je medicinska sestra. – Četvrto! – ubacio se tata koji je bauljao uokolo maminog kreveta s rukama u džepovima kao da sam im prvo. – Zašto nisi obukao čiste hlače? – upitala ga je mama. – Nisam stigao, draga! S gradilišta dolazim! Netko mora raditi za toliku dječurliju! A i mi moramo jesti povremeno! – Je l’ to znači da ja ne radim? Ti valjda stružeš i glancaš po kući? A onda još i djecu odgajaš? – Što? Ja ih kao ne odgajam? – Ne znači da ih odgajaš ako jedanput u dvije godine odeš na roditeljski sastanak! Razgovaraju o odgoju, a već me zanemaruju! Možda sam trebao nastaviti derati se? Osjećao sam se kao štruca kruha ostavljena u dućanu. – Molim vas, molim vas! – smirivala je situaciju sestra. – Nemojte uznemiravati dijete! Mama je odmahnula glavom, pa me pogledala kao da sam jagoda sa šlagom i samo što se nije obliznula, dok je tata na mene spustio dlan. – Ti ćeš biti tatin sin na svome mjestu, a ne kao ona dvojica smušenjaka doma.
