U ozloglašenoj zoni na periferiji malog sicilijanskog primorskog mjesta smetlari Pino Catalano i Saro Montaperto pronalaze truplo ugledna inženjera i političara Silvija Luparella. Istodobno, u blizini, jedan od njih pronalazi izgubljenu skupocjenu ogrlicu… U istragu se uključuje policijski komesar Salvo Montalbano, pa time počinje uzbudljiv zaplet koji vrtložno usisava mnoge osobe iz svih društvenih slojeva. Cunami bijede, prostitucije, zločina, korupcije, prikrivanja, ucjene, ljubavi, ljubomore i očaja razara sve pred sobom, ali nailazi i na svojevrsnu, kakvu-takvu, branu u liku nekonvencionalnog policijskog komesara, branu pred kojom se paragrafi moraju ukloniti elementarnoj ljudskosti.
Voda poprima oblik posude u koju se ulijeva, izvrsna je metafora za sve što i kako činimo!
“U Obliku vode sve što se može učiniti protiv birokratskih propisa biva učinjeno… Pokrenuti istragu tamo gdje to nije obvezno, otkriti korist koja nije čisto pravne naravi, već prije svega etičke, za komesara Montalbana znači potvrditi odgovornost koja se ne pokorava hijerarhijskim činovničkim formalnostima.”
Piero Dorfles
“Ono što mi se čini bitnim jest Montalbanova neovisnost, njegov subjektivni naboj koji možemo nazvati latinskim ili mediteranskim… On često instinktivno i spremno reagira uplećući se u slučajeve visoke emotivne uznemirenosti. Društvena osuda implicitna je u Camilleriju. On svojeg policajca čini pravednim čovjekom, toliko, dakako, koliko mu to zakon dopušta. Montalbano je pozitivan lik, spremanan pobuniti se i podnijeti prezir.”
Manuel Vázquez Montalbán
