Bolno dirljiva istinita pripovijest o preživljavanju, nadi i ljubavi.
“Mržnja rađa samo novu mržnju. Ljubav, s druge strane, ima moć iskupljenja.” Kada je papa Franjo poljubio tetovažu Lidije Maksymowicz, preživjele žrtve Holokausta, vijest je o tome odjeknula u cijelome svijetu. A Lidijina poruka, njezino odbijanje da mrzi one koji su je toliko povrijedili, dirnuo je ljude ravno u srce.
Lidia je bila stara tri godine kada je 1943. sa svojom majkom, partizankom iz Bjelorusije, dospjela u Auschwitz. Tu je prestrašenu malu djevojčicu odabrao dr. Josef Mengele za svoje sadističke “medicinske” eksperimente. Poslana u blok za djecu, gdje su uvjeti bili brutalni i svaki dan borba za preživljavanje, više je no jednom bila na korak od smrti.
Lidijina jedina veza s humanošću bili su tajni posjeti njezine majke, koja je riskirala život da svojoj kćeri prokrijumčari hranu. No, kada je logor oslobođen, njezina majka više nije bila među živima i traumatizirano je dijete odvela jedna Austrijanka i posvojila je. Ono što se zatim dogodilo dirljiva je pripovijest o iscjeljenju i ponovnom susretu s voljenima, pripovijest koja otkriva kako moć ljubavi trijumfira nad zlom.
IZ UVODA PAPE FRANJE:
“Kada sam 26. svibnja 2021. nakratko pozdravio Lidiju u dvorištu San Damaso, želio sam poljubiti ruku na koju je bio utetoviran broj koji joj je bio dodijeljen u Auschwitz-Birkenau: 70072. Bila je to jednostavna gesta rekoncilijacije, kako bi sjećanje na prošlost ostalo živo te kako bismo mogli učiti iz mračnih stranica povijesti, da je ne ponovimo, da nikada više ne počinimo iste pogreške. Kako bismo neumorno pokušavali kultivirati pravdu, povećati sklad i održati integraciju, biti instrumenti mira i graditelji boljega svijeta. Na taj unapređujemo misiju Lidije, koja je prije godinu dana rekla: “Misija koju sam odabrala i koju ću prenositi dokle god živim i pamtim jest da govorim o onome što mi se dogodilo.” I opet: “Da o tome pripovijedam prije svega mladima, kako nikada ne bi dopustili da se tako nešto dogodi ponovno.”
