Nakon šest godina Vedrana Rudan ima novi roman, oštar i provokativan, kao što nas je navikla, ali i drukčiji, tiši I melankoličniji od dosadašnjih, psihološki iznijansiran i slojevit, s neočekivanim obratom koji majstorski naglašava dvojbu s kojom se glavna junakinja bori cijeli život.
I Doživotna robija je roman o ljubavi i njenom naličju – jednoj od omiljenih tema Vedrane Rudan – ali ovaj je put uz ljubav prema muškarcu, kojeg voli i koji je voli, u fokusu ljubav prema djeci.
Roman je napisan vješto i čita se u dahu. Ima u njemu i preljuba, seksa, malih i velikih izdaja, smrti najbližih I najdražih, dakle, svega onog što gradi naše živote, tu je čak i jedno ubojstvo… No čitatelj će se suočiti i s puno potresnih stranica na kojima se precizno secira odnos majke i kćeri, propituje roditeljska ljubav koja mnogima osmišljava život, ali mnoge i porobljuje, kaže autorica. I upravo zato je ovaj roman hrabar. Vedrana Rudan se u njemu usudila dirnuti u najveći tabu, ljubav prema djeci, usudila se pokazati koliko je taj odnos složen i koliko može biti razoran usprkos tome što je ispunjen ljubavlju (ili baš zato što je ispunjen ljubavlju).
Ali to nas, naravno, ne iznenađuje, jer upravo to je ono što ona uvijek radi – ide tamo gdje se drugi ne usuđuju!
