Ovo djelo uz različite teme i probleme azijskih filozofskih i religijskih škola nastoji prikazati prihvaćanje smrti kao dijela života. Na neki način tradicija kultiviranog odnosa spram smrti u nekim azijskim tradicijama djeluje kao lijek te omogućuje pozitivan odnos spram života.
Budizam je istočnoazijski oblik duhovnosti, religija i filozofija s temeljnim pretpostavkama koje se zbližuju s onim naucima u svijetu što se ponekad nazivaju “mističkima”. Polazeći od stajališta da je temeljna činjenica života patnja, sve se nastojanje budizma sastoji u dovođenju ljudi do izbavljenja u smislu oslobođenja od okolnosti što čovjeka navode na patnju i svakakve oblike ovisnosti, kao i do oslobođenja od subjektivnog pritiska prijeteće smrti. U tome jest ili bi barem trebao biti cilj u suštini svih religija, filozofija i praktičnih znanosti, samo što se istočnoazijska mudrost prihvaća toga projekta – za razliku od europsko-američkog modela – “iznutra” u čovjekovom duhu, a ne polazeći od vanjskog svijeta u mjeri u kojoj je dostupan spoznavanju posredstvom ljudskih osjetila i odgovarajućeg manipuliranja.