Svi ih s vremena na vrijeme susretnemo ‒ velike kipove markantnih ljudi koji, gledajući u daljinu, jašu na konju. Nije rijetkost da u ruci drže i mač, okrenut u pomno odabranom smjeru. Može ih se vidjeti u gradovima diljem svijeta, a većina stanovnika uzima ih zdravo za gotovo. Ipak su to spomenici poznatih osoba, bilo iz priča iz djetinjstva ili školskih udžbenika iz povijesti. Junaci su to koji su svojoj zemlji donijeli slavu… Zar ne?
Na primjerima Aleksandra Velikog, Vladimira Lenjina, Vasca da Game, Martina Luthera, Che Guevare i drugih, ova knjiga donosi nešto drukčiju priču o postignućima tih velikana. Autor nam kroz brojne nepoznate pojedinosti pokazuje da ti ljudi nisu samo junaci, već i negativci, nemilosrdni vođe kojima je jedna stvar zajednička – s njima se nije smjelo raspravljati. Te crtice o životima i postupcima velikih ljudi obiluju nasiljem, samovoljom, ubojstvima i brigom isključivo za vlastite interese. Što je više žrtava negativac za sobom ostavio, veća je vjerojatnost da mu je podignut spomenik, a velikani i junaci jednog naroda često su najveći neprijatelji drugog. Tiranina jedva zanima dobrobit vlastitog naroda, a kamoli njegova susjeda.
* * *
Ari Turunen, finski novinar, kolumnist i publicist, rođen 1966, diplomirao je društvene i političke znanosti. Napisao je nekoliko knjiga o stereotipovima, praznovjerju, lažima i navikama, punih živopisnih anegdota o obrascima ljudskog ponašanja.
Na hrvatskom su u izdanju TIM pressa objavljene još dvije Turunenove knjige ‒ Zar ne znaš tko sam ja? Povijest arogancije i Ljubim ruke, milostiva. Kratka povijest lijepog ponašanja.
