Stojić, pjesnik pobijeđene zemlje, umornoj egzistenciji usprkos,
uvijek iznova nalazi snage za povratak na izvor, na moć i poetsku potenciju onoga što poeziju i jest izvorno iznjedrilo: muku duše, titraj srca, rezonancu kojom bruje strasti…
Boris Pavelić, Novi list
Stojić piše: »Doći će drugi i reći će / Naopako je to što ste radili / Vaše su mostove progutale rijeke / Vaše ceste vode u ponore…
«Nazvao sam Stojića, mog
starog druga, i rekao mu da mi se pjesma dopada, ali da ne vjerujem da
će »ti drugi« biti išta bolji. »Znam«, odgovorio je, »ali ne možemo živjeti bez nade.« Pa, neka bude kako pjesnik kaže.
Gojko Berić, Oslobođenje
