Ovo je zadnji roman jednog od vodećih suvremenih čeških
pisaca Jáchyma Topola, dosad je preveden na sve važnije svjetske jezike
te je ovjenčan uglednom češkom književnom nagradom „Jaroslav Seifert“
(2010.).
Radnja ovog nadrealnog crnohumornog romana započinje u Terezínu,
mjestu u današnjoj Češkoj gdje je za Habsburškog Carstva izgrađena
najmodernija vojna utvrda, koju su nacisti tijekom Drugog svjetskog rata
prenamijenili u „tranzitni logor”. Odatle su ljudi (uglavnom Židovi)
odvođeni vlakom za Auschwitz. Nakon pada komunističkog režima, nekoliko
stanovnika tog zaboravljenog i opustjelog mjesta predvođenih glavnim
likom, ujedno i fiktivnim pripovjedačem romana, te njegovim mentorom
čičom Ilkom, dosjete se kako komercijalno iskoristiti sve veći interes
stranih turista za to, sada zapušteno, mjesto tragičnih ljudskih patnji i
stradanja.
Uskoro u Terezínu počnu nicati brojne suvenirnice, restorani, pa čak i
diskoteke, a glavni lik (kojem ni u jednom trenutku ne saznajemo ime)
dobiva ponudu da svoj komercijalno-poslovni projekt primijeni u
Bjelorusiji, zemlji u kojoj je „đavo imao svoju radionicu“ i gdje se
nalaze „najdublji grobovi, za koje nitko ne zna“. Ondje radnja Topolova
romana počinje poprimati novu, sasvim makabrističnu dimenziju…
