Jagoda Truhelka (1864. – 1957.) autorica je čija se javna recepcija većinom vezuje uz hrvatsku dječju književnost iako su s pravom sve izraženiji interesi književne i kulturne (ženske) povijesti te feminističke i književne kritike za njezin lik i njezino stvaralaštvo, čiji rezultati osvjetljavaju posve novu vizuru njezina javnog djelovanja. Izravno je Truhelka svjedočila strahotama Prvoga svjetskog rata u Sarajevu te naposljetku i krahu Monarhije uvijek angažirano djelujući svojom književnom riječju te uzimajući u zaštitu one najranjivije. Njezin politički pesimizam nedugo nakon raspada Monarhije vodio ju je uvjetnoj radikalizaciji ideoloških stavova u razdobljima koja su uslijedila, što je odredilo književnopovijesnu predodžbu autorice koja ju je vezivala isključivo uz kršćansku svjetonazorsku koncepciju i hrvatsku nacionalnu poziciju zanemarujući Truhelkin javni (pregalački) rad prije. Činilo mi se potrebnim upoznati i njezin osobni lik, pokušati razumjeti njezina uvjerenja jer je riječ o reprezentativnoj figuri hrvatske ženske književne i kulturne povijesti koja svoje književne i profesionalne početke ipak vezuje uz vrijeme kada se žene tek pojavljuju u javnom i društvenom životu, krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Upravo je Truhelka, kako navodi Zdenka Marković (1939), izrekla prvu glasnu riječ u obranu žena u literaturi suprotstavljajući se ondašnjemu javnom mišljenju. Jagoda Truhelka borila se književnom riječju, tiho i samozatajno, uvijek na strani slabijih, svoju tišinu transformirajući u književno snažan i angažiran glas.
Iz recenzija:
“Jedna od stožernih pojava u hrvatskoj dječjoj književnosti u vrijeme kada započinje ključno modeliranje njezinih obrisa na samom kraju Austro-Ugarske svakako je Jagoda Truhelka. Njezina književna relevantnost nesporno je prepoznata tridesetih godina u mnogo puta isticanom trolistu Jagoda Truhelka – Ivana Brlić-Mažuranić – Vladimir Nazor. Međutim, revolucionarna promjena društvenog poretka 1945. značila je i gotovo potpuno potiskivanje književnog djela Jagode Truhelke u zaborav. Uspostavom demokratskog poretka u Republici Hrvatskoj nametnula se potreba revalorizacije komunističkog nasljeđa, a time onda i restauracije objektivne slike hrvatske prošlosti pa onda i zasluženih mjesta koja su zauzimali velikani poput Jagode Truhelke. Učinjeni su znatni napori jer se iz godine u godinu javlja sve više književnih povjesničara koji su Jagodu Truhelku obrađivali u člancima, to će reći jakim upaljenim reflektorima pokušavali su ući u dubinu izučavanog aspekta. To je nužno dovodilo tek do fragmentarnih odgovora limitiranog vidokruga. No svakim takvim pokušajem sve je više dolazila do izražaja potreba za sintezom, prikazom cjelovitoga književnog lika i djela Jagode Truhelke. Knjiga Katarine Ivon odgovara upravo na tu nasušnu potrebu: ona nam daje zaokruženu, reljefnu sliku ne samo lika i književnog djela Jagode Truhelke već i osobiti pogled na kulturne vrijednosti koje oni prezentiraju i nastoje afirmirati kao i položaj Truhelkina lika i književnog djela i u povijesti hrvatske književnosti, i u povijesti hrvatske dječje književnosti, i u povijesti ideja (otvaranje ženskog pitanja), i u afirmaciji i analizi konzervativne misli.”
— Berislav Majhut
