JAMES JOYCE I TOMA AKVINSKI

Osnovna nakana Noonovih analiza mogla bi se sažeti kao napor da se pokaže kako tomistička misao ima svoju važnost u Joyceovim tekstovima uglavnom na mjestima gdje se na nju izravno i eksplicitno ne upućuje. Iznimno će važno mjesto tu zauzimati tema o trojstvu, te tema o sabelijanskoj herezi. Prema Noonu, jasno formulirana Tomina estetika ne postoji, već je riječ o kasnijim neobičnim slaganjima i razlaganjima. Tako bi za Joycea, kao i za skolastike s kraja devetnaestoga stoljeća koji su na Joycea svojim tumačenjima Tominih djela bitno utjecali, opus sv. Tome bio polje u kome bi se našlo ono što se želi iskopati, a ne uvijek ono što se jasno i bjelodano nudi. Svim tim pitanjima ova se studija kronološki i tematski uključila u živi i neprestano bujajući dijalog koji se vodi o Joyceu kao umjetniku riječi, a ne samo u dijalog o Joyceu u odnosu na Tomu Akvinskog i njegovu filozofiju.