Knjiga zbirno prikazuje eziopatogenezu kao kontinuum fiziološkoga reagiranja, a etiopatogenetski čvorovi (primjerice čvorovi hipofosfatemija, hipoglikemija, aritmija, višeorgansko zatajenje itd.) su križne točke patobiološkoga reagiranja. Ova vizija je koncepcijski gledano novi pristup koji ima i praktičnu važnost. Naime, često se terapijom usmjerenom na korekciju odstupanja koje čini čvor ispravlja veliki dio etiopatogenetskoga tijeka koji je izravno ovisan o tom čvoru.
Autori knjige pretpostavljaju da se kroz 91 etiopatogenetski čvor odvija mnogo patofizioloških reagiranja i kliničkih očitovanja bolesnih stanja. Brojni se putovi etiopatogeneze pokrenuti raznorodnim uzrocima (biološki, fizikalni, kemijski, socijalni) slijevaju i u tjelesnome reagiranju ostvaruju kroz ta čvorišta.
