„Knjiga za Maju“ je Tomaševa prozna knjiga nemira, raspadanja i pokušaja objedinjavanja bića, što znači i svijeta, koji autoru uporno izmiče, ali oduvijek, od dana nomadskih koji nisu stvorili uporište, do onih kada vrline i poroci mijenjaju hijerarhiju pa se moralni kompas suludo vrti. Sve se to očituje i u autorovoj poetici, koja kroz jezik i emociju pokušava prenijeti stanja i nedoumice, u poetici koja prati i oponaša rastrzanost bića i pokušaje njegove defragmentacije. No, još nije vrijeme za rezignaciju, postoji volja za životom i mirom, možda se ipak može pobjeći od gejzira psihe ili se na njima ogrijati, možda put u Lisabon na kojem Ona tako inzistira daje nadu, pa bila ona i bez optimizma. Samo se treba pokrenuti, još jednom uroniti.
Kruno Lokotar
Da se bavi fotografijom, Marko Tomaš bio bi jedan od fotografa kao što je Henri-Cartier Bresson, u čije naoko nehajno uhvaćene kadrove stane i sve ono kameri nevidljivo. Ipak je pisac, a „Knjiga za Maju“ niz je takvih slika koje donose I posve intimnu, ali i priču čitave jedne generacije, rastrgane nasljeđem prošlosti i nametnutim očekivanjima društva. Priča je to o mnogim izmještanjima i jednom povratku – povrh svega o ljubavi, onoj sudbinskoj, ispisanoj bez imalo patetike, smještenoj tek u svjetlucave pjege jednoga lica. Svojim je drugim romanom, i možda najosobnijim djelom dosad, Tomaš još jednom potvrdio kako se radi o iznimnom proznom autoru s već prepoznatljivim pjesničkim senzibilitetom za jezik.
Ena Katarina Haler
O autoru:
Marko Tomaš (Ljubljana, 1978.) školovao se u Mostaru i Somboru. Kraće ili dulje vrijeme radio u Sarajevu, Mostaru, Splitu, Beogradu. Živi u Zagrebu.
Dnevničke zapise, eseje, političke i sportske komentare objavljuje na internetskim portalima zurnal.info, velikeprice.com, lupiga.com, respublicacasopis.net, newipe.com i telesport.telegram.hr. Kolumnist je mariborskog dnevnog lista Večer.
Pokretač je i urednik kultnog književnog fanzina KOLAPS i pripadajuće biblioteke. Pet godina u Splitu je uređivao književni program i vodio knjižaru Utopia.
Uređivao je poetsku ediciju „Nova osjećajnost“ pri nakladi Vrijeme iz Zenice. Kao vanjski urednik surađuje s nakladničkim kućama LOM iz Beograda, V.B.Z. i Jesenski & Turk iz Zagreba.
Pjesme su mu prevedene na desetak svjetskih jezika.
Dobitnik je nagrade „Farah Tahirbegović“ za 2014. godinu i nagrade „Pincom“ za kratku priču 2004.
Po motivima njegovih pjesama Hrvatsko narodno kazalište Mostar postavilo je višestruko nagrađivanu predstavu „Gnijezdo“ autorice Marine Petković Liker, a ujesen 2022. godine dramu „Noć s Aleksom“ u režiji Ivice Buljana.
Objavio je knjige pjesama: „Tri puta tridest i tri jednako“ s Nedimom Ćišićem i Mehmedom Begićem (2000.); „S rukama pod glavom“ (2002.), „Mama, ja sam uspješan“ (2004.), „Život je šala“ (2005.), „Marko Tomaš i druge pjesme“ (2007.), „Zbogom, fašisti“ (2009.), „Ponoćni razgovori“, s Mehmedom Begićem (2012.), „Bulevar narodne revolucije“ (2013.), „Varanje smrti – izabrane pjesme“ (2014.), „Odrastanje melankolije“ – kolekcija pjesama i priča, (2014.), „Crni molitvenik“ (2015.), „Regata papirnatih brodova“ (2016.), „Trideset deveti maj“ (2018.), „Pjesme s granice“, sabrane pjesme (2019.), „Skratimo priču za glavu“ (2021.) i „Pjesme iz automata“ (2023.). Roman „Nemoj me buditi“ (2020.), publicističke knjige „Ivica Osim – Utakmice života, biografija“ (2014.), „Kolodvor i paranoja“, izabrane kolumne, (2015.), „Pisma s juga“, eseji (2021.) i dramu „Noć s Aleksom“ (2022.).
