Književnost me iznevjerila – Eseji s margine

Knjiga se sastoji od četiri eseja: prvi esej Osjećanje svoje sudbine kao tuđe uvodi u problem, otkrivajući ga kao ključnu temu Goetheova Fausta; drugi esej Smisao tradicije
govori o ulozi tradicije i načinu njezina uklanjanja iz književnosti
kao vrijednosnog uzora, odnosno govori o suštinskom raskidu suvremene
književnosti s tradicijom; treći esej Slučaj Fernanda Pessoe odnosi se na proročku ulogu nedavno otkrivena portugalskog pisca čija Knjiga nemira
s jedne strane otkriva temelje bolesti kulture, dok s druge, kao „roman
bez činjenica”, stoji kao posljednji bastion kulture i tradicije;
četvrti esej Književnost me iznevjerila
sažima bitne teze prethodnih eseja i razmatra mogući zaključak, naime
da nas je književnost, odnosno umjetnost iznevjerila jer je izdaju
nosila u svojim korijenima: umjetnost nije ništa drugo nego traženje
odgovora ne u sebi, nego u svijetu, dakle ona je sama otuđenje, te je
taj smjer njezina propadanja u konačnu otuđenost, u svijet bez čovjeka −
što je kič − izgleda bio logičan i nužan. Nalazimo se dakle pri kraju
jednog vremena koje je živjelo od umjetnosti, i na početku drugog
vremena koje će morati potražiti nove načine duhovnog opstanka, i koje
ih, primjerice, preko ostavštine od 600 knjiga indijskog mudraca Oshe
već naveliko i traži…