Ovo je zbirka izabranih priča poljskog
autora Tadeusza Borowskog (1922.–1951.) inspiriranih njegovim
zatvoreničkim iskustvom u nacističkim koncentracijskim logorima
Auschwitz i Dachau za Drugog svjetskog rata. Iako je poživio samo 28
godina i za sobom ostavio kvantitativno ne odveć velik književni opus,
Tadeusz Borowski do danas je ostao jedinstvena pojava u poljskoj
književnosti. Unatoč tome, djelo ovog istinskog književnog velikana kod
nas je ostalo gotovo potpuno nepoznato.
U svojoj provokativnoj i okrutnoj prozi, lišenoj svakog moraliziranja
i politikantstva, Borowski iz perspektive hladnog i bezdušnog
promatrača, logoraša Tadeka, opisuje svijet pukog preživljavanja u
logoru smrti. Pritom se najviše usredotočio na ono što je smatrao
najsotonskijom, istinski tragičnom stranom tog mjesta potpune
degradacije svih ljudskih vrijednosti – zločinom logike koju je
totalitarni sustav doveo do savršenstva, do stupnja dotad neviđenog u
povijesti – na silovanje ljudskosti žrtava, prisiljavanje na pokornost
po cijenu života, svjesno i proračunato huškanje čovjeka na čovjeka…
Objavljene neposredno nakon Drugog svjetskog rata, izazvavši velik
šok i prijepore u poslijeratnoj poljskoj javnosti zbog navodnog
nihilizma i pomanjkanja vjere u čovjeka, kratke priče Tadeusza Borowskog
danas se općenito smatraju remek-djelom svjetske književnosti.
