Nekoliko godina nakon oslobođenja od francuske kolonijalne vlasti Haiti je tijekom vladavine crnog kralja Henrija Christophea potonuo u razdoblje žestoke brutalnosti, užasa i praznovjerja. U Kraljevstvu ovoga svijeta kubanski pisac Alejo Carpentier na nadnaravan način pripovijeda o prvoj uspješnoj revoluciji robova u povijesti zapadnoga svijeta koja je izbila na Haitiju nekoliko godina prije one najpoznatije, francuske. Kroz sjećanja starog roba Ti-Noela opisuje se propast crnačkog režima izgrađenog na korupciji i prijeziru prema ljudskom životu, na orgijama vudua, na rasnoj mržnji, erotomaniji i nevjerojatnoj lažnoj profinjenosti – na istom onom zlu zbog kojih su svrgnuli Francuze.
„Još gore: uistinu je bilo iznimno bijedno da ga tuče crnac, crnac isti kao i on, jednako dlakav, jednako kovrčave kose i jednako nosat kao i on. Isti kao i on, jednako nesretan od rođenja i vjerojatno jednako ožigosan željezom. To je izgledalo kao da u istoj kući djeca tuku svoje roditelje, unuci baku, snahe muževu majku koja im kuha.“
Erudit i najznačajniji kubanski pisac, Alejo Carpentier svojim nas nenadmašnim stilom vodi u svijet potlačenih koji su, došavši na vlast, postali još veći tirani nad svojim narodom nego li su to bili njihovi kolonizatori. Posljedice tih događaja osjećaju se i danas. Haiti je jedna od najsiromašnijih i najopasnijih zemalja svijeta i tamo se nesreće, što stvorene ljudskom rukom, što prirodnim nepogodama, događaju baš kao i u Kraljevstvu ovoga svijeta. Prijevod sa španjolskog potpisuje Željka Lovrenčić.
O AUTORU:
Pisanje kubanskog književnika, muzikologa i diplomata Aleja Carpentiera (1904. – 1980.) imalo je znatan utjecaj na latinskoameričku književnost tijekom razdoblja njezina „procvata“. Carpentier je snažno utjecao na razvoj magijskog realizma, koji nalazimo u njegovim romanima Ecué-Yamba-O (Gospodine, hvaljen budi, 1933.) i Kraljevstvo ovoga svijeta (1949.). Jedna od najvažnijih intelektualnih figura 20. stoljeća, ovaj je klasično školovani pijanist, teoretičar politike i književnosti osmislio avangardne radijske programe te surađivao s veličinama poput Igora Stravinskog, Dariusa Milhauda, Georgesa Bataillea i Antonina Artauda. Cijeli je život bio vezan uz Havanu. Zatvorili su ga i protjerali; godinama je živio u Francuskoj i Venezueli. Umro je u Parizu, a pokopan je u Havani.
