“Šetnja retoričkim šumama” Slobodana Blagojevića – kultnoga sarajevskog pjesnika, prevoditelja, antologičara i urednika, prijeratnog korifeja svoga naraštaja unutar sarajevske književne scene, danas s haškom adresom – lucidno katalogizira, po autoru, mogući i stvarni polemički repertoar i njegove “situacije” kroza ljudsku povijest, i to od antičkih davnina do naših dana.
U autorovu svojevrsnom izviđanju polemičke tradicije, mimo tipologizacije i sistematizacijskih ambicija, imponirajuća je, prvovrsno, njegova nejednodimenzionalna ideologija – on će, naime, u došaptavanjima ekskluzivno filozofskog i literarnog, ili pak socioantropološkog i filozofointuitivnog uma, detektirati i rastumačiti, i iznutra i izvana, svoj predmet, ogoljujući ga do bitnoga. Ali imponirajuća i zato što čitatelja obavezuje nesvakidašnjom erudicijom i aktom odgovornog čitanja. Problematizirajući sraz argumenata, fikcionalne dijaloge od Ksenofona do u naše vrijeme, Blagojevićeva esejistička mašta manje je zabavljena teorijskim opisima i dijagnozama retorike, a više njezinom praksom.
Kratki vodič u vječnu polemiku, povrh svega, knjiga je o neumornom i svevremenom čovjekovu naporu da uvjeri i razuvjeri, da afirmira i obezvrijedi, da izmisli, ako je to potrebno, dokaz po cijenu – nedostatka dokaza, naravno.