Kriza europskih znanosti i transcedentalna fenomenologija

Da bi
se razumjela zasluga Husserlove fenomenologije za suvremeno poimanje svijeta
kao “spoznajnog svijeta”, valja razumjeti ne samo fenomenologiju u
vezi s psihologijom nego i njihov zajednički “apriori” valja
osloboditi “starog objektivističkog ideala” i ideje, kako Husserl
reče “neke ontologije duše”. Stoga Husserl svoju fenomenologiju s
pravom suprotstavlja “oživljavanju fizikalizma u našem dobu” i
njegovom identificiranju s “apriornom psihologijom”. Put koji vodi
razumijevanju fenomenologije i psihologije kao bitne nauke o transcendetalnoj
subjektivnosti, polazi od samosvijesti i preko psihološke redukcije dospijeva
do horizonta svijeta i svjetovno-univerzalnog apriorija. “Faktički ja sam
u suljudskoj sadašnjosti i čovječanskom otvorenom horizontu, sebe faktički znam
u generativnoj povezanosti, u jedinstvenoj struji povijesnosti, u kojoj je ova
sadašnjost čovječanska i njen svijesni svijet historijska sadašnjost neke
historijske prošlosti i historijske budućnosti”.