Napisan u obliku serije pisama i bilješki upućenih neimenovanom
čitatelju kojega pripovjedač izvještava o svome životu u Genovi, gdje se
trajno nastanio u „želji da ovdje, u ovome srednjovjekovnom labirintu,
ostvari svoj vječni san o zavidno bogatom i bezbrižnom mediteranskom
životu među pravim, autentičnim ljudima“, roman La Superba
nizozemskog autora Ilje Leonarda Pfeijffera na duhovit i domišljat način
istražuje, pripovijeda i raščlanjuje fantaziju o boljem životu negdje
drugdje.
Okarakteriziravši sam sebe kao „luksuznog imigranta“,
želeći se na taj način razlikovati od „svih onih jadnika iz Maroka i
Senegala koji su zalutali u te iste uličice maštajući o boljem životu i
zajamčenom bogatstvu u Europi“, a koje vlasti „proganjaju kao štakore“,
pripovjedač romana svakodnevno luta labirintom srednjovjekovnih
đenoveških uličica tragajući za „najljepšom djevojkom Genove”. Pritom se
susreće i upoznaje s cijelom galerijom pitoresknih likova – od
doseljenih intelektualaca sa Zapada i vremešne domaće gospode do
senegalskih i marokanskih imigranata te prostitutki i transvestita – a
svima njima zajedničko je da na različite načine „lutaju u svojim
fantazijama“…
Tematski i stilski višeslojan, roman La Superba
postmoderna je oda imaginaciji te posveta gradu kakav može biti samo
Genova – La Superba, „uzvišena i ohola, lijepa i ponosna, zavodljiva i
nedostupna… poput kakve kurve koja te izazovno gleda, ali koja nikad
neće biti tvoja“.