Knjiga sadrži članke tematski povezane s jezičnom politikom u Hrvatskoj i Europskoj uniji iz povijesne i suvremene perspektive pri čemu je poseban naglasak stavljen na pitanje manjinskih jezika. Dio radova tiče se različitih vidova odnosa jezika i prava, osobina i funkcija pravnoga jezika, a na kraju je obrađena i problematika interkulturalne komunikacije u nastavi jezika pravne struke.
Teme obrađene u ovoj knjizi vezane su prvenstveno uz jezičnu politiku u Hrvatskoj i Europskoj uniji u povijesnoj i suvremenoj perspektivi. Za jezičnu politiku EU, premda je u mnogo čemu jedinstvena, postojale su neke paralele u ranijim razdobljima i višejezičnim i višenacionalnim državama koje su davno nestale s europske povijesne pozornice, kao što je Habsburška monarhija, koja u novije vrijeme postaje sve zanimljivijim područjem istraživanja.
U okviru jezične politike, posebno su pitanje manjinski jezici, kojima su posvećena četiri rada u ovoj knjizi. Istraživanja su dijelom provedena prema metodologiji koju je razvio Sture P Ureland sa Sveučilišta u Mannheimu za svoja istraživanja manjinskih jezika u zapadnoj Europi, ovdje su primijenjena na položaj odabranih manjinskih jezika u Hrvatskoj. Ostali su radovi usmjereni prema različitim vidovima suodnosa između jezika i prava, te osobinama i funkcijama pravnoga jezika, čime se bavi razmjerno nova disciplina: pravna lingvistika. Osobine pravnog jezika velikim su vezane uz određenu pravnu kulturu i uključuju formalizam, korištenje dugih i složenih rečenica, sintaktički diskontinuitet, arhaizme, latinske riječi i izraze, binomijalne i multinomijalne izraze, metaforičnost i slično. Knjiga sastoji od dva glavna dijela: „Višejezičnost i jezična politika u Hrvatskoj i Europskoj uniji u prošlosti i danas“ i „Jezik i pravo“.
