U svom zadnjem romanu, Lutka (Kukulla, 2015.), Ismail Kadare,
pisac koji je već gotovo pola stoljeća najpoznatiji glas albanske
književnosti u svijetu, vodi nas na intimno putovanje kroz svoj život,
stavljajući u prvi plan svoj složen odnos s majkom, krhkom i
tajanstvenom poput „papirnate lutke“.
Nakon što je sa sedamnaest godina
stupila u sporazumni brak, Kadareova majka, prostodušna i nesigurna
djevojka koja je u romanu nazvana Lutka, useljava se k svome mužu u
veliku i otmjenu obiteljsku kuću obitelji Kadare, u kojoj je kasnije
odrastao i sam pisac. Opterećena surovim patrijarhalnim običajima,
uzajamnom netrpeljivošću svoje i muževe obitelji, a napose činjenicom da
je prisiljena živjeti pod budnim okom svoje nemilosrdne svekrve, Lutka
sve više osjeća da je kuća, kako ona sama kaže, „proždire“.
U ovom
autobiografskom romanu, netipičnom unutar dosadašnjeg Kadareova
romanesknog opusa, pisac se još jedanput vraća u svoj rodni grad
Đirokastru, ali ovaj put da bi ispričao priču o svome odrastanju,
školovanju, počecima književne karijere, kontroverznoj vezi i braku sa
svojom suprugom Helenom, također spisateljicom, njihovu političkom
emigriranju u Parizu, no ponajprije priču o vlastitoj obitelji. Riječ je
o romanu koji bismo, posluživši se autorovim ironičnim stilom, mogli
shvatiti kao kroniku nekoliko velikih nesporazuma…
