Marko Aurelije, poznat i kao
‘car-filozof’, pred kraj života zapisao je zbirku svojih misli,
naslovljenu izvorno ‘Samome sebi’, danas poznatiju kao Meditacije
ili Misli. Taj njegov dnevnik svojevrsna je introspekcija, ali i pomoć
samome sebi, no danas ta knjižica ostaje kao dragocjeno filozofsko blago
u kojem možemo naći utjehu, motivaciju i pomoć.
U Meditacijama nema naznaka formalne funkcije
Aurelija; ne spominju se aktualna državna pitanja, politički protivnici i
generali, niti se navode pobjede nad barbarskim plemenima ili opisi
utišanih pobuna. Umjesto toga, Meditacije nude
jedinstven i rijetko viđen, introspektivan tekst, sastavljen u obliku
kratkih osvrta i aforizama o pitanjima poput prirode dobra i zla,
održavanja vrline, uređenja svijeta kao cjeline i nadilaženja svih vrsta
strahova. Ranjiv i samokritičan, ali u isto vrijeme odvažan i beskrajno
iskren, Aurelije podsjeća samoga sebe i pruža si vodstvo
karakteristično stoičkim načelima, s ciljem ostvarivanja vizije boljeg i
zadovoljnijeg sebstva. Čitajući Meditacije, čitatelj
dobiva jedinstven uvid u plemenitu borbu ljudskog bića sa samim sobom, u
svrhu postizanja ideala vrline, mirne duše i snažnog razuma, a samim
time i neprocjenjivu priliku primijeniti Aurelijeve savjete na svoj
vlastiti put prema osobnom boljitku. Utoliko, Meditacije predstavljaju
uistinu unikatno djelo književnosti, kako iz filozofske tako i iz
doživljajne perspektive čitanja intimnih misli najmoćnijeg čovjeka svoga
vremena.
(iz predgovora Davida Pejića)
