U ovoj knjizi, doktorica Marie Gendron jasno i glasno odgovara na sva pitanja koja izaziva termin Alzheimerova bolest. Donosi nam dragocjene savjete kako bismo mogli njegovati oboljelu osobu, poštivajući pritom njezino dostojanstvo. Iznosi brojna svjedočanstva koja potvrđuju kako žrtve Alzheimera nisu zaboravile jezik srca niti izgubile smisao za humor. Iznad svega, ovo djelo poziva čitatelja da promjeni svoj pogled na ovu misterioznu bolest.
Ova knjiga je potrebna liječnicima, njegovateljima, samim pacijentima oboljelim od Alzheimera u početnim stadijama bolesti, onima koji sumnjaju da bi mogli oboljeti od Alzheimera ili neke druge degenerativne bolesti koja bi utjecala na njihovo rasuđivanje i ponašanje. Ova knjiga bi trebala poslužiti kao poticaj onim društvenim i medicinskim radnicima koji se zalažu za suvremeniji i humaniji pristup tretmanu bolesnika oboljelih od neurodegenerativnih bolesti.
“Ljudi koji boluju od Alzheimera mnogo su me naučili o našoj ljudskosti, krhkoj i ranjivoj. Pomogli su mi da shvatim kako je život dugačak put koji počinje krhkošću djeteta, a završava krhkošću starca. Uvjerili su me da se kroz slabost kojoj podliježemo, a ne kroz snagu koja se nameće, ostvaruju istinske veze, grade pravi ljudski odnosi. Upravo zbog toga, oni su bili i ostali moji “učitelji ljudskosti”. Moje veliko otkriće – koje stavljam onkraj intelektualnog i znanstvenog otkrića – malo pomalo urezalo se u mene, ne u moju glavu, već u moje srce. To otkriće stekla sam zahvaljujući bliskim odnosima s ljudima koji su se borili s Alzheimerom. To otkriće stekla jest da svi ljudi dijele istu bit, bit koja je identična ispod svijetle ili tamne glazure obrazovanja, znanja, bogatstva i društvenog položaja.”
Marie Gendron
